preskoči na sadržaj

Osnovna škola Mihovil Pavlek Miškina Đelekovec

Login
Tražilica
Kalendar
« Kolovoz 2017 »
Po Ut Sr Če Pe Su Ne
31 1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31 1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
Prikazani događaji

Školstvo u HR
Lista linkova je prazna
Korisni linkovi
Brojač posjeta
Ispis statistike od 20. 1. 2016.

Ukupno: 29185
Danas: 40
 

Arhiva dokumenata
 

 

Dragi roditelji,

na ovoj stranici možete pronaći korisne članke vezane uz odgoj svojeg djeteta. 

 

Djeca su za sve ljude njihov život. (Euripid)

Tri su nam stvari ostale od raja: zvijezde u noći, cvijeće po danu i dječje oči. (Dante Alighieri)

Ne brinite ako vas djeca ne slušaju. Brinite zato što vas uvijek gledaju. (Robert Fulghum)


Ako želite da vam djeca postanu dobri ljudi, potrošite na njih duplo više vremena i duplo manje novca. (Abigail Van Buren)

Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo prvo vidjeti nije li to nešto što bi možda bolje trebalo promijeniti u nama samima. (Carl G. Jung)

Dijete je ljubav u vidljivom obliku. (Francis Bacon)

Ne odrastaju samo djeca. Odrastaju i roditelji. Koliko god promatrali djecu da vidimo što će napraviti od svojih života, oni gledaju nas da vide što mi radimo s našim. Zato, ne mogu reći djetetu da posegne za zvijezdama. Sve što mogu napraviti je da sama posegnem za njima. (Joyce Maynard)

Djeca nisu bojanke. Ne možeš ih ispuniti svojim omiljenim bojama. (Khaled Hosseini)


Najvažnije su stvari u dječjim životima sigurnost, ljubav, prihvaćanje i ohrabrivanje. (B. Miller)


Vaše će dijete postati onakvo kakvi ste vi sami; zato budite onakvi kakvi želite da vaša djeca budu. (David Bly)

Naša nas djeca promatraju i ono što jesmo govori glasnije od bilo čega što bismo mi sami mogli reći. (Wilfred A. Peterson)

 

 

Dosljednost u odgajanju

Svako zanimanje zahtjeva određenu vrstu i razinu školovanja te kompetencije na koje su nas tijekom njega usmjeravali, no, u najvažnijem zanimanju u životu svakog čovjeka, onom roditeljskom, toga nema. Savjeti starijih i iskusnijih roditelja, stručnjaka i vlastiti nazori neki su od pomoćnih sredstava u odgoju. Odgojem se smatra proces izgrađivanja ljudskog bića sa svim njegovim osobinama, a veliku ulogu u njemu imaju upravo odgojna načela od kojih je načelo dosljednosti jedno od najvažnijih.

            Načelo dosljednosti zahtjeva sustavno i skladno djelovanje svih čimbenika koji utječu na odgajanika. Najveći utjecaj na djecu i njihov odgoj imaju roditelji koji primjenom načela dosljednosti osiguravaju njegovu uspješnost. Vrlo je važno postaviti jasne granice ponašanja te djetetu dati do znanja što od njega tražimo, koje opcije mu dajemo i koji je pozitivan ishod međusobne suradnje. Svaki zahtjev koji se postavlja mora biti opravdan, razumljiv te jasno objašnjen kako bi ga dijete moglo prihvatiti i shvatiti. Iz tog je razloga dobro razmisliti o zabranama i zahtjevima, što se njima želi postići i koje bi posljedice mogli imati. Kada se jednom odlučimo za njih, moramo ih se držati i ne mijenjati svoju odluku. Vrlo je važno biti dosljedan i ne popuštati djetetovim pritiscima. Ukoliko im se ponekad nešto dopusti, a ponekad zabrani, ona će se zbuniti i neće znati do koje granice smiju ići. Djeca moraju biti djeca, učiti na svojim iskustvima i pogreškama, a roditelji su tu da ih u tome usmjeravaju. Iz svake neuspjele situacije može se naučiti nešto novo te se razvija odgovornost prihvaćanja posljedica svojeg ponašanja. Na taj će se način naučiti i koja su ponašanja prihvatljiva, a koja nisu te kako se prikladno ponaša u određenim situacijama. Ako odustajemo od postavljenih zahtjeva i pravila ponašanja kada ih ne možemo lako provesti, dijete može shvatiti kako upornošću može izbjeći obveze i dužnosti. Kada se prekrši pravilo, obvezno mora slijediti i sankcija koja je unaprijed dogovorena. Djetetu je važno objasniti što je učinilo krivo i kako je trebalo postupiti. Udovoljavanje u svemu, manjak vodstva, nadoknađivanje propuštenog vremena materijalnim stvarima uz misao da je to za dobrobit djece, loše je i za roditelja i za dijete. Umjesto toga, treba biti dobar uzor, dati  im ono što im je potrebno, čak i ako to znači odbiti njihove zahtjeve i pitanja, svojim postupcima pokazati pravilno ponašanje, shvatiti da je disciplina dio roditeljske ljubavi te da djecu svakodnevno treba podsjećati kako se moraju ponašati. Ona moraju shvatiti kako se određena pravila ponašanja, red i disciplina moraju poštivati. Važno je znati da disciplina nije isto što i kažnjavanje. Ona uči djecu onome što je dobro i ispravno te kako uvažavati druge. Uvijek je poželjno pohvaliti djecu za dobro ponašanje. Zagrljaj ili osmijeh dovoljna su nagrada. Roditelji koji se vode načelom dosljednosti pomažu razvoju ličnosti svojeg djeteta.  Ono podrazumijeva ozbiljnost i povjerenje, ali i usmjeravanje na aktivnosti za koje djeca imaju sposobnosti uz poštovanje i interes za njihov odabir. Djeca koja osjete podršku, prihvaćanje i poticanje svojih roditelja, izgrađuju pozitivan odnos s njima te razvijaju pozitivnu sliku o sebi.

Ponekad dosljednost može biti vrlo zahtjevna za roditelja, ali ne smije se zaboraviti izuzetna korist za dijete. Ukoliko su roditelji dosljedni, šalju poruku da misle ozbiljno te da im je dobrobit djeteta na prvome mjestu.

 

Ena Sulimanec, pedagoginja

Literatura:

Buljan, Flander, G.; Karlović, A. 2004. Odgajam li dobro svoje dijete?. Marko M. usluge d.o.o. Zagreb.

Kralj, D. Zašto je važna dosljednost u odgoju. Zagreb  http://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/zasto-je-vazna-dosljednost-u-odgoju/ (pristupljeno 15. siječnja 2014.)

Vukasović, A. 1994. Pedagogija. Alfa d.d. Zagreb

 

Nasilje među djecom u školi

Nasilje je problem prisutan diljem svijeta. Potrebno je raditi na njegovom otkrivanju, ali i preveniranju.  Nasilje u školi nasilje je u kojem je učenik trajno i učestalo izložen negativnim postupcima od strane jednog ili više učenika koji ga namjerno žele povrijediti, poniziti ili izložiti neugodnostima. Nasiljem ne možemo nazvati jednokratni incident koji se neće ponoviti, prijateljsku razmiricu, svađu ili nesporazum, nenamjerno nanošenje boli, prijateljsko zadirkivanje. Sukobi među djecom gotovo su svakodnevna pojava te se ponekad rješavaju i bez uplitanja odraslih osoba. Razlozi sukoba mogu biti razni, ali nema ustrajanja i slobodno se pregovara oko pomirdbe interesa. Karakterizira ga spremnost osoba da nađu zajedničko rješenje i završe sukob mirenjem. Nasilje pak s druge strane, karakterizira namjera da se nanese ozljeda ili šteta, dugotrajno je, iskazuje se nadmoć, iskorištava se ranjivost žrtve koju se najčešće izolira. 

Nasilje može biti  FIZIČKO (naguravanja, udaranje, grebanje), VERBALNO (nazivanje pogrdnim imenima, prijetnje), SOCIJALNO (ogovaranje, ignoriranje, pokušaji da se drugu osobu izbaci iz skupine), PSIHOLOŠKO (prijeteći pogledi). Neka obilježja žrtve nasilja u školi su nesigurnost, opreznost, mirnoća, povučenost, usamljenost, utučenost, poderana odjeća, potrgane knjige, ogrebotine koje se ne mogu objasniti, učestale glavobolje, bolovi u trbuhu koji se ne mogu objasniti, sve lošiji uspjeh u školi. Nasilnu djecu možemo prepoznati po tome što imaju snažnu potrebu za moći i kontrolom, nemaju empatije za bol svoje žrtve, uživaju u tuđoj boli i patnji, smatraju da ih je žrtva izazvala svojim ponašanjem, razdražljiva su, impulzivna, teško podnose neuspjeh, a u njihovoj su obitelji česte fizičke kazne. Takva djeca agresivna su i prema odraslima te se ne pridržavaju školskih pravila. S njima je važno raditi na kontroli negativnih emocija, upućivati ih i pokazivati im primjere nenasilnog rješavanja sukoba, razgovarati o tome što su time postigli, što je u njihovom ponašanju loše, objasniti im i uputiti ih kako nenasilno riješiti sukob koji je nastao. Posebice veliku ulogu u nasilnom ponašanju imaju mediji gdje djeca često mogu vidjeti nasilne i agresivne scene koje potom oponašaju. Potrebno je s djecom razgovarati o viđenom i ukazati na neprihvatljivost takvog ponašanja. Vrlo ih je važno naučiti da na nasilje ne smiju šutjeti, već ga prijaviti odrasloj osobi. Ukoliko se dijete povjeri roditelju dobro ga je smireno poslušati i ne reagirati preburno. Važno je ispitati sve pojedinosti događaja. Nije dobro djecu upućivati na fizičko osvećivanje. Saznanje o nasilju svakako je važno prenijeti i učitelju, razredniku ili stručnoj službi škole kako bi se poduzeli svi potrebni koraci i kako bi ono prestalo. Nasilnoj djeci također je potrebna pomoć odrasle osobe. Bitno je s djetetom razgovarati o tome što je htjelo postići takvim ponašanjem, što je loše u tome što je napravilo te kako bi se ta situacija mogla riješiti na drugačiji način.

U školi postoje razni programi, projekti i aktivnosti koji su usmjereni na prevenciju nasilja.  Oni su dio Programa za suzbijanje nasilja i Školskog preventivnog programa. U slučaju pojave nasilja važni su Protokoli o postupanju u slučaju nasilja, Pravilnik o postupanju odgojno-obrazovnih radnika školskih ustanova u poduzimanju mjera zaštite prava učenika te prijave svakog kršenja tih prava nadležnim tijelima i dr. Kako bi oni imali učinka, važna je suradnja roditelja sa školom. Zajedničkim djelovanjem može se utjecati na otkrivanje i zaustavljanje nasilja.

Ne smijemo zaboraviti da su sva ponašanja, koja želimo da naša djeca usvoje, ponašanja koja sami moramo pokazati, stoga će način na koji mi reagiramo u sukobu, usvojiti i naša djeca.

 

                                                 Ena Sulimanec, pedagoginja

 

Djeca i mediji

Današnji svijet teško je zamisliti bez medija masovne komunikacije. Oni se šire velikom brzinom te se pojavljuje pitanje o njihovoj funkciji i utjecaju na sve veći broj korisnika. Mediji su nešto što naša djeca redovito koriste. Postaju uz roditelje, odgajatelji sa svim svojim pozitivnim i negativnim učincima. Otkad su se pojavili internet, računala, pametni telefoni i tableti postali su neizbježan dio svakodnevne komunikacije, posebice među djecom i mladima koji te uređaje koriste i radi zabave.

Pretpostavlja se da je slobodno vrijeme današnjih generacija ispunjeno sadržajima  masovnih medija. Današnji masovni mediji, prije svega novi mediji, omogućuju brz dolazak do informacija o povijesnim, kulturnim, geografskim, sportskim i drugim informacijama ili jednostavnije rečeno o svemu što nas zanima. Digitalni mediji stvaraju nove uvjete samorazumijevanja i razumijevanja svijeta. Jedan od medija koji djeca koriste je televizija. Televizija je od svog nastanka promatrana kao potencijalno najmoćniji medij, a danas joj uz bok stoje i računala, mobiteli i internet. Ona može pružiti niz korisnih informacija te djeca na zanimljiv način mogu naučiti nešto novo, zabaviti se ili opustiti.  Zbog svog audiovizualnog karaktera, ostavlja snažan dojam na gledatelja te je potrebno kontrolirati koje sadržaje djeca gledaju. Djeca koja gledaju nasilje razvijaju pogrešne stavove o njemu i gube suosjećanje prema žrtvi. Jednako tako, djeca postaju tolerantnija prema agresiji i ona im manje smeta te konfliktne situacije pokušavaju riješiti koristeći se njome kao prihvatljivim i poželjnim načinom ponašanja. Ukoliko dođe do scena poput nasilja, s djecom o tome treba porazgovarati i ukazati na neprimjerenost takvog ponašanja.

Internet je danas jedan od najpopularnijih alata za korištenje, bilo da se koristi za zabavu ili učenje. On služi i uvelike olakšava učenje i rješavanje zadataka i projekata jer je brz, aktualan i sadrži mnoštvo informacija. Prednosti i dobre strane interneta su da omogućava komuniciranje s drugim ljudima, razmjenjivanje mišljenja i iskustava o različitim temama, sudjelovanje u humanitarnim akcijama, traženje poslova, informiranje o novostima iz svijeta, dijeljenje sadržaja s prijateljima, opuštanje, zabavu pa čak i učenje stranog jezika. Učenici ga mogu koristiti za pregled najnovijih spoznaja, rezultata istraživanja, prikupljanje podataka za pisanje školskih seminara i projekata. Djeca prilikom korištenja tehnologije mogu razvijati pamćenje, metode učenja i vještine rješavanja problema, osjećaj vlastite sposobnosti i samopouzdanja te se uče odabiru informacija. Iako internet pruža brzu dostupnost različitim i zanimljivim informacijama, kao i komunikaciju s velikim brojem ljudi, potrebno je osvijestiti negativne posljedice te opasnosti koje može predstavljati.

U zaštiti djece od negativnih posljedica medija veliku ulogu imaju njihovi roditelji. Pokazujući interes i pažljivo nadgledajući djetetove aktivnosti, roditelji mogu zaštititi svoje dijete od mogućih rizika.  Treba im se objasniti zašto ih se provjerava i zašto su potrebna pravila kako taj nadzor ne bi shvatili kao zadiranje u svoju privatnost. Djeca se osjećaju sigurnijima kada su pravila i posljedice ponašanja, uključujući i upotrebu računala, tableta ili mobitela, jasno definirane te kada su granice jasno postavljene. Primjerice, nema računala prije škole, prije spavanja, za vrijeme obroka ili prije nego što je napravljena zadaća. Dobro je odrediti koje stranice dijete može posjećivati i koju količinu vremena mogu provoditi na računalu ili nekom drugom mediju, a to se posebice odnosi na zabavu i igru. Treba ih poticati da svoje slobodno vrijeme koriste za druge aktivnosti koje mogu obuhvatiti boravak i igru na svježem zraku, bavljenje nekim sportom i sl.

Možemo zaključiti da upotrebom medija djeca uče na zabavan i zanimljiv način, ali istovremeno, njihov brz razvoj može predstavljati i određeni rizik. Roditelji se istovremeno suočavaju s time da njihova djeca provode previše slobodnog vremena za računalom i da  znaju o njemu više od njih te da, između ostalog, odrastaju u virtualnom svijetu koji je puno drugačiji od onog koji oni poznaju. Na taj način, zahtjevi i odgojna uloga roditelja postaju složeniji. Važno je zapamtiti da djeca mogu znati više o tehnologiji, ali roditelji i učitelji su ti koji znaju više o životu. Dopušteno je postavljati pravila i tražiti njihovo poštivanje jer se radi o dobrobiti djece. 
 

Ena Sulimanec, pedagoginja

 

 

preskoči na navigaciju