Osnovna škola Mihovil Pavlek Miškina Đelekovec

Pisanje domaćih zadaća

Naši se učenici i njihovi roditelji gotovo svakodnevno susreću s domaćim zadaćama. Iako nije previše obožavana, ona je itekako korisna. Domaća zadaća važna je jer omogućava djetetu ponavljanje i uvježbavanje onoga što se učilo u školi, pripremu za sljedeći radni dan, vježbanje samostalnosti u radu, razvijanje samodiscipline i osjećaja odgovornosti za vlastito učenje, razvijanje vještine vremenskog planiranja. Vrsta domaće zadaće ovisi o onome što se njome želi postići. Najčešće su zadaće one u kojima se uvježbavaju vještine i znanja koje su već stečene u razredu. Ponekad se u domaćoj zadaći dijete prvi put susreće s određenim tekstom, materijalom ili problemom. Takve domaće zadaće pripremaju za aktivnosti koje će uslijediti u razredu. Njihova je dobra strana poticanje samostalnosti i kreativnosti. Ponekad se od djece zahtijeva da usvojena znanja i vještine, u okviru domaće zadaće, primijene u novim situacijama, što olakšava razumijevanje smisla učenja i uviđanje njegovog značenja. U zadaćama se, kao što su npr. projekti ili istraživanja, od učenika zahtijeva objedinjavanje različitih znanja i vještina. Na taj način djeca uviđaju da su znanja stečena u školi primjenjiva i u svakodnevnom životu.

Roditelji kod kuće postaju učitelji koji pomažu djetetu rješavati zadaću, učiti i čitati. Nije nužno, a ni dobro, neprekidno sjediti uz dijete dok uči ili piše zadaću, ali isto tako nije dobro ukoliko roditelj uopće ne vodi računa o djetetovoj zadaći. Važno je da ono zna kako su mu roditelji na raspolaganju ukoliko mu zatreba pomoć. Djetetu je ponekad potrebno samo pregledati zadaću kako bi mu se pružio osjećaj sigurnosti da je to dobro napravilo. Ne smijemo zaboraviti da kod djece moramo razvijati stav da je ono odgovorno za izvršavanje svojih obveza. Roditelji su odgovorni da mu po potrebi u tome i pomognu, ali ne da to čine umjesto njega.

Kako biste izbjegli nesporazume s djetetom, dobro je dogovoriti kada će se pisati domaća zadaća (po dolasku iz škole, nakon ručka, nakon odmora, nakon slobodnih aktivnosti i sl.). Budite uporni u provođenju svoga dogovora. Dobro je da dijete piše domaću zadaću i uči prije vremena za igru i opuštanje, u približno isto vrijeme u danu. Tako neće biti preumorno, a i lakše će se potruditi da sve dovrši na vrijeme kako bi se još moglo igrati. Savjetujte svojem djetetu da prvo rješava zadaću koja je najteža i koje ima najviše. Nabavite mu bilježnicu u koju će pisati svoje obveze za sljedeći dan kako ne bi zaboravljalo svoje zadatke.

Da bi dijete uspješno učilo, mora se dobro osjećati. Gladno, umorno, žalosno i ljutito dijete ne može se usmjeriti na učenje. Ako je žalosno ili ljuto,  popričajte s njim o onome što ga muči, dopustite mu da “izbaci” negativne emocije, a onda inzistirajte da se prihvati posla. Vrijeme maksimalnog rada ovisi o uzrastu i osobinama djeteta. Promatrajte ponašanje djeteta dok piše domaću zadaću ili uči. Kad se počne ljutiti, zijevati, vrpoljiti na stolcu, okretati se na sve strane i griješiti,  vrijeme je za odmor. U slučaju psihičkog naprezanja, najbolji je odmor onaj uz laganu fizičku aktivnost.

Vrlo je važan i prostor za učenje. Preporuča se da djeca uvijek uče i pišu zadaće na istom mjestu. Već samo sjedanje na mjesto na kojem je dijete naviklo učiti pridonosi stvaranju psihološke spremnosti za rad. Mjesto za učenje i pisanje domaćih zadaća mora biti dobro osvijetljeno. Dobro je staviti policu na kojoj će dijete držati svoje knjige, bilježnice i druge školske potrepštine. Ako stambene prilike ne dopuštaju posebno mjesto za učenje, djetetu je potrebno osigurati da barem u miru i neometano napiše zadaću i uči. U tom slučaju svoje knjige i druge potrepštine može držati u posebnoj kutiji. Bitno je da dijete uvijek zna gdje mu se što nalazi i da brine o svojim stvarima. Idealno je ako se radni stol za nešto starije školsko dijete nalazi u njegovoj sobi jer se pisanjem zadaća i učenjem na odvojenom mjestu ono počinje osamostaljivati. Dobro je da se na stolu nalaze sat i kalendar kako bi dijete lakše moglo organizirati vrijeme koje mu stoji na raspolaganju za učenje pojedinih predmeta. Na zid možete staviti pano na koji će dijete stavljati razne potsjetnike i bilješke.

Za dobro i uspješno učenje važne su i njegove tehnike. Nekoliko tehnika koje pomažu u učenju su podcrtavanje bitnih činjenica, ideja ili detalja (pomozite djetetu da uči razlikovati bitne od nebitnih činjenica, da one bitne posebno označava kako bi ih lakše pamtilo), sastavljanje pitanja (kada dijete nauči postavljati pitanja iz sadržaja koji uči i odgovarati na njih, učenje će postati zabavnije, aktivnije, a dijete će razlikovati bitno od nebitnog), sažimanje (dijete prepisuje samo bitne dijelove iz teksta), prepričavanje (dijete svojim riječima prepričava sadržaj koji uči i na taj način poboljšava njegovo razumijevanje).

Ne zaboravite suradnju s učiteljem/učiteljicom. Suradnja škole i obitelji od neprocjenjive je vrijednosti za napredak svakog djeteta. U razgovoru s učiteljem/učiteljicom nastojte doznati što očekuje od vašeg djeteta, kakve pomake primjećuje u djetetovom znanju, vještinama ili njegovu ponašanju, kakvu pomoć dijete očekuje od vas. Pisanje domaćih zadaća ponekad je uzrok neslaganju između djece i roditelja. Djeca tu aktivnost često ne vole i izbjegavaju je. Jako je važno od početka školovanja navikavati ih da je to njihova obveza. Djetetu kojemu je to potrebno, svakako treba pomoći u pisanju domaćih zadaća, ali na način da mu se objasni ono što mu nije jasno, pomogne da uoči greške i samo ih ispravi. Nikako nemojte umjesto njega rješavati zadatke jer mu time šaljete poruku da ne vjerujete u njegove sposobnosti i navikavate ga da netko drugi radi umjesto njega.

Nemojte zaboraviti provjeriti bilježnice kako bi dobili uvid što se radilo u školi. Pomozite svojem učeniku napraviti plan rješavanja domaće zadaće i učenja. Na taj se način može bolje organizirati vrijeme i za odmor, igru i slobodne aktivnosti. Omogućite djetetu da uči i izvan kuće i škole. Uputite ga u knjižnicu, na slobodne aktivnosti, likovne radionice i dr. Pohvalite djetetov trud i napredak. Važnije je da je dijete spremno uložiti napor da bi riješilo zadatak i da je napredovalo, nego kakvu je ocjenu dobilo. Hoće li dijete izvršavati zadatke ili ne i kako će to činiti, ovisi o njemu, a mi smo tu da ga potaknemo na to i pomognemo da nauči kako to treba činiti. Ne zaboravite da djeca uče oponašanjem sebi bliskih i važnih ljudi, najčešće roditelja. Promatrajući roditelje, učitelje, ali i druge, dijete uči što cijeniti, kako se ponašati i što raditi. Zato, ako roditelji čitaju, pristojno komuniciraju s drugima, tolerantno raspravljaju o raznim idejama, dogovaraju se i pokazuju da cijene školu i učenje, i djeca će usvojiti takvo ponašanje.

Literatura:

• Wood, D. 1995. Kako djeca misle i uče. Educa. Zagreb
• Delač, Hrupelj, Miljković i sur. 2000. Lijepo je biti roditelj. Creativa. Zagreb
• Brdar, Rijavac 1998. Što učiniti kada dijete dobije lošu ocjenu?. IEP. Zagreb
• Faber, A., Mazlish, E. 2000. Kako razgovarati s djecom...da bi bolje učila. Mozaik knjiga. Zagreb
• Čudina-Obradović, M. 1997. Igrom do čitanja. FotoMarketing. Zagreb

Ena Sulimanec, mag.

pedagoginja

Dosljednost u odgajanju

Svako zanimanje zahtjeva određenu vrstu i razinu školovanja te kompetencije na koje su nas tijekom njega usmjeravali, no, u najvažnijem zanimanju u životu svakog čovjeka, onom roditeljskom, toga nema. Savjeti starijih i iskusnijih roditelja, stručnjaka i vlastiti nazori neki su od pomoćnih sredstava u odgoju. Odgojem se smatra proces izgrađivanja ljudskog bića sa svim njegovim osobinama, a veliku ulogu u njemu imaju upravo odgojna načela od kojih je načelo dosljednosti jedno od najvažnijih.

            Načelo dosljednosti zahtjeva sustavno i skladno djelovanje svih čimbenika koji utječu na odgajanika. Najveći utjecaj na djecu i njihov odgoj imaju roditelji koji primjenom načela dosljednosti osiguravaju njegovu uspješnost. Vrlo je važno postaviti jasne granice ponašanja te djetetu dati do znanja što od njega tražimo, koje opcije mu dajemo i koji je pozitivan ishod međusobne suradnje. Svaki zahtjev koji se postavlja mora biti opravdan, razumljiv te jasno objašnjen kako bi ga dijete moglo prihvatiti i shvatiti. Iz tog je razloga dobro razmisliti o zabranama i zahtjevima, što se njima želi postići i koje bi posljedice mogli imati. Kada se jednom odlučimo za njih, moramo ih se držati i ne mijenjati svoju odluku. Vrlo je važno biti dosljedan i ne popuštati djetetovim pritiscima. Ukoliko im se ponekad nešto dopusti, a ponekad zabrani, ona će se zbuniti i neće znati do koje granice smiju ići. Djeca moraju biti djeca, učiti na svojim iskustvima i pogreškama, a roditelji su tu da ih u tome usmjeravaju. Iz svake neuspjele situacije može se naučiti nešto novo te se razvija odgovornost prihvaćanja posljedica svojeg ponašanja. Na taj će se način naučiti i koja su ponašanja prihvatljiva, a koja nisu te kako se prikladno ponaša u određenim situacijama. Ako odustajemo od postavljenih zahtjeva i pravila ponašanja kada ih ne možemo lako provesti, dijete može shvatiti kako upornošću može izbjeći obveze i dužnosti. Kada se prekrši pravilo, obvezno mora slijediti i sankcija koja je unaprijed dogovorena. Djetetu je važno objasniti što je učinilo krivo i kako je trebalo postupiti. Udovoljavanje u svemu, manjak vodstva, nadoknađivanje propuštenog vremena materijalnim stvarima uz misao da je to za dobrobit djece, loše je i za roditelja i za dijete. Umjesto toga, treba biti dobar uzor, dati  im ono što im je potrebno, čak i ako to znači odbiti njihove zahtjeve i pitanja, svojim postupcima pokazati pravilno ponašanje, shvatiti da je disciplina dio roditeljske ljubavi te da djecu svakodnevno treba podsjećati kako se moraju ponašati. Ona moraju shvatiti kako se određena pravila ponašanja, red i disciplina moraju poštivati. Važno je znati da disciplina nije isto što i kažnjavanje. Ona uči djecu onome što je dobro i ispravno te kako uvažavati druge. Uvijek je poželjno pohvaliti djecu za dobro ponašanje. Zagrljaj ili osmijeh dovoljna su nagrada. Roditelji koji se vode načelom dosljednosti pomažu razvoju ličnosti svojeg djeteta.  Ono podrazumijeva ozbiljnost i povjerenje, ali i usmjeravanje na aktivnosti za koje djeca imaju sposobnosti uz poštovanje i interes za njihov odabir. Djeca koja osjete podršku, prihvaćanje i poticanje svojih roditelja, izgrađuju pozitivan odnos s njima te razvijaju pozitivnu sliku o sebi.

Ponekad dosljednost može biti vrlo zahtjevna za roditelja, ali ne smije se zaboraviti izuzetna korist za dijete. Ukoliko su roditelji dosljedni, šalju poruku da misle ozbiljno te da im je dobrobit djeteta na prvome mjestu.

Ena Sulimanec, pedagoginja

Literatura:

Buljan, Flander, G.; Karlović, A. 2004. Odgajam li dobro svoje dijete?. Marko M. usluge d.o.o. Zagreb.

Kralj, D. Zašto je važna dosljednost u odgoju. Zagreb  http://www.poliklinika-djeca.hr/aktualno/teme/zasto-je-vazna-dosljednost-u-odgoju/ (pristupljeno 15. siječnja 2014.)

Vukasović, A. 1994. Pedagogija. Alfa d.d. Zagreb